Trenutna podrška kao reakcija na krizu u Ukrajini

U sedmici nakon što je Rusija napala Ukrajinu izvođač i domaćin Rafał mogao je osjetiti uticaj tog događaja na njegov rodni grad Wroclaw u jugozapadnoj Poljskoj. Kutije doniranih potrepština su se gomilale ispred ukrajinskog kulturnog centra u njegovoj četvrti. Čuo je da se ukrajinski govori na ulicama i u prodavnicama.

Uskoro su tri porodice iz Ukrajine jedna za drugom rezervisale jednomjesečne boravke u kući koju on oglašava na Airbnbu. Zabrinut zbog naplaćivanja smještaja ljudima koji bježe od rata, Rafał se obratio Airbnbovoj službi za korisnike, saznao da Airbnb.org može subvencionirati njegov smještaj i registrovao se.

Prema podacima Vijeća za ljudska prava UN-a skoro 7 miliona ljudi je pobjeglo iz Ukrajine tokom šest mjeseci nakon invazije u februaru 2022. godine. Milioni porodica stigli su u gradove širom Evrope sa samo nekoliko kofera i bez informacija kada bi se mogli vratiti kući.

Kao odgovor na krizu Airbnb.org je objavio poziv svojim neprofitnim partnerskim organizacijama i globalnoj zajednici domaćina: Možete li nam pomoći da ponudimo privremeni smještaj za do 100.000 ljudi koji bježe iz Ukrajine?

Od tada je Airbnb.org ispunio taj cilj zahvaljujući velikoj globalnoj podršci domaćina, donatora programu Airbnb.org i humanitarnih organizacija koje pomažu ljudima na terenu.

Neki ljudi koji su se odazvali pozivu, poput Rafała, su dugogodišnji Airbnb domaćini koji nude smještaje s popustom kroz program Airbnb.org u ovim kriznim vremenima. Drugi ljudi poput Mary, američke istraživačice podataka koja živi u Berlinu, su bili među 40.000 novih domaćina koji su se odlučili gostima izbjeglicama ponuditi besplatne boravke ili boravke s popustom kroz program Airbnb.org.

Rafał kaže da je invazija na Ukrajinu stavila sve koje je poznavao u Poljskoj u stanje šoka, ali je ipak bio zadivljen kako su njegovi prijatelji i komšije brzo reagovali na priliv ljudi koji su bježali od rata. Ljudi su donirali hranu na željezničkoj stanici u Wroclawu i skupili zalihe za dostavu na granicu s Ukrajinom.

S kolegama je počeo organizovati muzičku dobrotvornu akciju, ali je želio pronaći i neposredniji način pomoći. „Jedna od najgorih stvari je kad nemate smještaj, mjesto gdje možete prespavati, gdje se možete vratiti”, kaže on.

Rafał i dalje oglašava svoju kuću putem programa Airbnb.org kako bi dočekao goste raseljene u kriznim situacijama. Pomogao je i u prevođenju Airbnb.org webinara na poljski jezik.

U Berlinu, oko 350 kilometara (215 milja) sjeverozapadno od Wroclawa, Mary je pratila vijesti o invaziji na Ukrajinu. Kada je online vidjela poziv programa Airbnb.org na učešće, oglasila je svoj stan za besplatno ugošćavanje.

Obratio joj se član osoblja Organizacije za izbjeglice, azil i migracije (ORAM), jedne od partnerskih organizacija programa Airbnb.org. Kao što su izvještavale mnoge novinske kuće, opšte raspoloženje okrenuto protiv LGBTQ+ zajednice u Ukrajini i nekim zemljama u okruženju povećalo je ranjivost LGBTQ+ osoba raseljenih tokom ovog sukoba. Predstavnik ORAMA je pitao Mary mogu li dvije transrodne osobe odsjesti kod nje.

Mary je rado ugostila goste iz LGBTQ+ zajednice. „Znala sam da je moj stan za njih posebno siguran prostor,” kaže ona.

Ubrzo nakon što su Maryini prvi gosti otišli, Dima je stigao na dvije sedmice. Muškarac homoseksualac u svojim dvadesetim, Dima je živio u Kijevu kada su Rusi počeli bombardovati grad. Lokalna organizacija po imenu Safebow je pomogla Dimi i njegovoj mački Peach da putuju kroz Poljsku do Berlina. Tamo mu je ORAM pomogao da pronađe smještaj i prijavi se za dobijanje javnih usluga.

Nakon putovanja punog prepreka dolazak u Maryin stan je bio olakšanje za Dimu. „Bio sam tako emotivan u tim prvim danima”, kaže on. „Ne znam ni koji mi je dio bio važniji: boravak u sigurnom prostoru ili samo shvatanje količine podrške koju dobijam.”

Mary je bila van grada tokom prve sedmice Diminog boravka. Kad se vratila u Berlin, odmah su se dobro slagali. Provodili su sate za njenim kuhinjskim stolom, dijeleći obroke i pijući pivo. Ostali su u kontaktu nakon što se preselio u drugi stan.

„Bio je to ogroman poticaj za moj početak ovdje”, kaže Dima.

Mary nastavlja razmišljati o tome kako se ugošćavanje činilo jednostavnim. „Nisam učinila ništa posebno izvanredno”, insistira ona. „Rizikovala sam. Bilo mi je možda samo malo neugodno.”

Ona poredi to s pričama koje su njeni gosti pričali: „Razmišljam o tome da se moram baviti [stvarima] na potpuno stranom mjestu, gdje nisam izabrala da budem, odvojena od svoje porodice. To je izvanredno. To je teško.”

Mary nije očekivala da će se sprijateljiti sa svojim gostima, ali je oduševljena osjećajem zajednice koji se razvio.

„Mnogo puta uložimo mnogo truda u stvari, a ne vidimo nužno rezultate”, kaže ona. „Ali s ovim bih mogla uticati na život barem jedne osobe.”